28 March, 2012

Šinterski safari na Novom Beogradu – atak na živote ljudi i pasa (svedočanstvo očevidca)

13. marta 2012. ekipa Zoohigijene Veterine Beograd je počela da „čisti teren“ od uličnih pasa na dve novobeogradske lokacije: kod Palate Srbije (bivšeg SIV-a) i na nekadašnjem gradilištu Energoprojekta u ulici Španskih boraca bb.

Psi kod Palate Srbije potiču od pasa koji su živeli na velikom gradilištu u ulici Proleterske solidarnosti. Po završetku svih radova na gradilištu preselili su se u nenaseljen kraj kod Palate Srbije.

Psi sa gradilišta Energoprojekt vode poreklo od malobrojnih pasa koji su preživeli trovanje pasa strihninom u okolini Beogradske srene u septembru 2005. pred Evropsko prvenstvo u odbojci kada je Veterinarska stanica Beograd dobila nalog Odeljenja za zaštitu životne sredine i ekologije grada Beograda da „očisti teren“. Tužba staratelja ovih pasa tužilaštvu, i pored svih patoloških – obdukcionih i toksikoloških nalaza, kao i izjava svedoka, nije odmakla dalje od okružnog tužilaštva.

13, 14, 15. i 16. marta 2012. kod Palate Srbije šinteri su u pet novih automobila Veterine Beograd sa upaljenim rotacionim svetlima gonili grupu nepoverljivih, mirnih, dobro uhranjenih i zdravih pasa koji ne prilaze ljudima, po travnjacima, oko šume i žbunja u kojima su se psi skrivali. Uplašeni psi su bežali na sve strane. Što su psi brže trčali, šineri su brže vozili ne obazirući se na smer u kome ih gone i isterujući ih i na Bulevar Mihajla Pupina i Bulevar Nikole Tesle. Dva mlada psa koje su 13. marta na takav način u punom trku isterali na Bulevar Nikole Tesle poginula su pod točkovima automobila. Šinteri su time direktno izazvali smrt pasa i direktno ugrozili bezbednost učesnika u saobraćaju, tj. ugrozli su živote ljudi koji su se u to vreme vozili Bulevarom. Osim direktnog ataka na živote ljudi i pasa, istraumirali su i vozače i saputnike vozača automobila pod čijim su točkovima psi poginuli, kao i putnike autobusa koji su posmatrajući hajku tokom zaustavljanja na semaforu bili zgroženi čitavim prizorom. Svoj „plen“, mlade pse stare oko godinu dana su pakovali u dva velika kombija koji su čekali u mestu. Stariji psi, kao brži, snažniji, iskusniji i veštiji u skrivanju su odolevali još koji dan.

16. marta kod Palate Srbije su došli samo sa dva automobila nastavljajući da po travnjacima progone istraumirane i već izmučene pse. Tada su automobilom udarili najstariju kuju po imenu Big Mama i na mestu je ubili polomivši joj vrat. Svedok Aleksandra Dokić je pritrčala psu i fotografisala leš pre nego što su se šinteri vratili da ga pokupe. Na licu mesta su bili i staratelji Nada Prokić i Mileta Kusurović.

Po završetku hajke kod Palate Srbije, šinteri su prelazili na „lakši“ posao na bivšem gradilištu Energoprojekta. Na ovom gradilištu koje više nije u funkciji živi grupa od oko 10 pasa u kojoj su svi osim jedne ženke sterilisani, vakcinisani i čipovani od strane Veterine Beograd u jesen 2011 i ranije. Ovi psi su nepoverljivi, neagresivni, dobro uhranjeni i mirni. Oni ne napuštaju ograđen prostor bivšeg gradilišta. Staratelji su u jesen prošle godine pozvali šintere i pomogli im da pomoću duvaljki uhvate večinu ovih pasa da bi bili sterilisani u Resniku i vraćeni na svoje stanište. Psi su iz Resnika vraćeni na stanište čipovani na imena staratelja koji su u akciji pomagali.

Kao 2006, 2007. i 2008. Zoohigijena ponovo uslovljavanjem vraćanja sterilisanih pasa na njihova staništa primorava staratelje da prihvate status i odgovornosti vlasnika. Razlika u odnosu na prethodnu deceniju je u tome što je 21. septembra 2011. Skupština Grada usvojila najnoviju Strategiju rešavanja problema nevlasničkih pasa i mačaka na teritoriji Grada Beograda. Veterina Beograd kao neposredni izvršilac Strategije je obavezna da radi u skladu i na osnovu smernica iz Strategije. Jedan od specifičnih ciljeva Strategije je uvođenje u pravni status staratelja uličnih životinja. Nasuprot tome, Veterina Beograd već mesecima staratelje preobražava u vlasnike, time poništavajući navedeni cilj Strategije, kao i jednu od dve osnovne metode Strategije: Catch – Neuter - Release. S druge strane, Veterina Beograd ove vlasnike ne obaveštava da su im psi uhvaćeni uprkos Pravilniku o uslovima koje moraju da ispunjavaju prihvatilišta i pansioni za životinje, a koji ih na to obavezuje (čl. 36 st. 2) i koji je nedavno stupio na snagu. Čitav problem ima i ekonomski aspekt: hvatanje i prevoz vlasničkog psa se naplaćuje 5.500,00 rsd, a dan boravka u prihvatilištu 400,00 rsd.

13. marta šinteri su počeli da love i ove već sterilisane pse kod Energoprojekta koji su registrovani kao vlasnički psi ljudi koji ih hrane i o njima vode računa. Prvog dana lova uhvaćen je jedan pas pomoću duvaljke, a narednog dana još jedan na isti način. 15. marta preostali, već istraumirani, inteligentni psi sakrili su se ispod barake tražeći sigurnost.

Otkrivši njihovo sklonište, šinteri su lupali o baraku, pomicali betonske ploče na kojima baraka leži dovodeći pse u opasnost da se baraka sruči na njih. Uvlačili su gvozdene šipke, drvene grede, gvozdene kuke i drvene fosne naslepo udarajući pse sa jedne strane dok su ih sa druge strane sačekivali sa sajlama u rukama. Tada su sajlom uhvatili i izvukli jednog prestravljenog mužjaka okrvavljene glave i na brzinu mu ubrizgali injekciju anestetika da bi mogli da ga odvuku do kombija. Svedoci koji su ovo posmatrali su im smetali, pa je šinter Marković psovao i vređao jednu od staratelja – stariju ženu u crnini.

16. marta kao svedok načina hvatanja ovih pasa na gradilištu se pojavila starateljka Nada Prokić prethodno dobivši dozvolu od čuvara na ulazu da uđe. Šinteri su upravo vukli jednu davno sterilisnu kuju po imenu Ema. Videvši Nadu Prokić, šinteri su odmah prestali sa radom i svi su, osim šintera Markovića, ćutali. Šinter Marković je nepistojno oslovljavao starateljku Prokić vičući na nju „šta ona tu radi“, a zatim je telefonirao pretpostavljenom u Veterini Beograd. Pretpostavljeni je uputio šintera Markovića da pozove policuju, što je ovaj i učinio i to nekoliko puta zaredom, tj. sve dok se policijska patrola nije pojavila na licu mesta. Šinter Marković je policajce presreo na ulazu u gradilište i objasnio im da ih Nada Prokić „ometa u radu“. Nadi Prokić se priključio i drugi svedok, staratelj Veselinović pokušavajući da razgovara sa policajcima. Ušavši na gradilište policajac Trajković, broj značke 10 56 92, legitimisao je oba staratelja i tražio da napuste tuđi posed jer su „neprijavljeno došli i ometaju ljude u radu“. Nada Prokić je policajcu Trajkoviću rekla da je na gradilište ušla sa dozvolom čuvara gradilišta, a da bi bila svedok – posmatrač rada šintera, tj. nehumanog hvatanja životinja kojim krše Zakon o dobrobiti životinja, Zakon o veterini, Evropsku konvenciju, kao i sam Pravilnik Veterine Beograd o načinu hvatanja životinja. Iz navedenih razloga Nada Prokić je odbila da napusti gradilište, a policajac ju je grubo uhvatio za nadlakticu, odvukao sa gradilišta i ugurao u policijski automobil. Tada su šinteri nastavili svoju akciju. Nada Prokić je u policijskoj stanici provela čitavo pre podne uz policajca koji je stajao tik uz nju; nije mogla ni do toaleta da ode, niti vodu da pije. Da bi slika bila potpunija navodimo da je Nada Prokić doktor i profesor Medicinskog fakulteta u penziji, sitna i krhka žena. Staratelj Veselinović je takođe profesor – Rudarskog fakulteta.

17. marta starateljki koja se u telefonskom razgovoru žalila zameniku gradskog sekretara za komunalne i stambene poslove, sektor zoohigijena, Vladimiru Terzinu, na surovost s kojom šinteri postupaju sa psima pri hvatanju, povređujući ih kukama, motkama, šipkama... Vladimir Terzin je odgovorio: „Ako treba i baraku ćemo prevrnuti!

Šinteri su „lov“ prekinuli 21. i 22. marta, a zatim nastavili progon ovih pasa.

Veterinarska inspekcija pri Ministarstvu poljoprivrede, trgovine, vodoprivrede i šumarstva nadležna za vršenje nadzora nad primenom Zakona o dobrobiti životinjanije, kao i Uprava za veterinu, nisu odgovorili ni na jedan od mnogih dopisa startelja o kršenju Zakona od strane VU Veterina Beograd.